Novinar i urednikMarko Juričosuđen je na 10 mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine zbog aktivnosti emisije koju je vodio 2016. godine.
Tim povodom, voditelj popularne emisije BujicaVelimir Bujanecnajavio je da je gost njegove emisije na Veliki petak upravo osuđeni Jurič, a objavio je i video izricanja presude.
Sve zbog Porfirija
U najavi Bujice stoji:
”DRAMA NA OPćINSKOM KAZNENOM SUDU U ZAGREBU: Marko Jurič zbog prozivanja Porfirija i vrha SPC-a osuđen na 10 mjeseci zatvora!
SUTKINJA MIRJANA HORVAT: ”Jurič je poticao mržnju prema pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i svećenstvu Srpske pravoslavne crkve!
NOVINAR MARKO JURIČ: ”Nije Vas sramota zbog ovakve presude! Sram Vas treba biti! Ohrabrujete ih da nastave četnikovati po Hrvatskoj
POGLEDAJTE VIDEO: Jedino su kamere Bujice Z1 televizije bile na izricanju presude Sutkinja nije dopustila da je se snima, a pravosudna policija na kraju je ”ispratila osuđenog novinara iz sudnice!
Sutkinja Općinskog kaznenog suda u Novom Zagrebu, Mirjana Horvat, danas je na 10 mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, osudila voditelja s Podcasta Velebit Marka Juriča, zbog toga što je prije sedam godina u emisiji Markov trg, na Z1 televiziji, prozvao Porfirija i vrh SPC-a ”zbog veličanja četništva
Iako je Porfirije u Chicagu pjevao četničke pjesme, uključujući i onu posvećenu zloglasnom Momčilu Ćujiću, a hrvatska obavještajna agencija SOA-a u svojim službenim izvješćima u više navrata upozoravala na zabrinjavajući porast četništva u Hrvatskoj, uključujući i djelovanje unutar struktura SPC-a, sutkinja to nije uvažila kao dokaze i presudila je novinaru za ”širenje govora mržnje i ”poticanje na nasilje prema pripadnicima Srpske pravoslavne crkve i srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Jurič je presudu doživio kao verbalni delikt i uvođenje cenzure, s obzirom na to da u slučaju pravomoćnosti, neće moći dvije godine javno iznositi tvrdnje o SPC-u kao leglu zločinačke velikosrpske ekstremne ideologije niti Porfiriju, kao jednom od glavnih protagonista tzv. srpskog sveta.
"Zanimljivo je da DORH govorom mržnje nije okarakterizirao prostačke istupe notornog Borisa Dežulovića, koji je na N1 televiziji i u Pupovčevim Novostima, doslovce psovao žrtve Vukovara i Hrvatsku državu! Nedavno je s neskrivenom mržnjom protiv katoličkih biskupa i samog vrha Crkve u Hrvata, govorio i jedan nagrađivani novinar privatne nacionalne televizije u stranom vlasništvu, brutalno vrijeđajući hrvatsko svećenstvo, no, ni u tom slučaju Državno odvjetništvo nije pronašlo razloge za kazneno procesuiranje Pametnom dosta, stoji u objavi, a najavljeno je i kako će Jurič biti gost Bujice na Veliki petak.
Hrvatski narod će vam suditi, i Bog će vam dragi suditi
Inače, u videu se vidi reakcija Marka Juriča nakon izrečene presude koja je bila burna.
Nakon izrečene presude, osuđeni Jurič je rekao: ”Nije vas sramota zbog ovakve presude gospođo sutkinjo Stali ste na stranu četničkih ubojica! Stali ste na stranu ubojica Hrvatskog naroda Sram vas treba biti, hrvatski narod će vam suditi zbog ovoga i Bog dragi će vam suditi. Vidjet ćete. Sram vas bilo! Osim toga poistovjetili ste Srbe sa četnicima, ja to nisam rekao, rekao je i napustio sudnicu
{youtube}FzUvYDfEyp0{/youtube}
U za sada nepravomoćnoj presudi nije navedeno ništa od SUDSKE PRAKSE Ustavnog suda i ostalih sudova RH kao i baš ništa od presuda Europskog suda za ljudska prava iako postoje pravni presedani koji ne samo što idu Marku Juriću u korist, nego ga čak i ekskulpiraju.
Izvjestitelji HRVATSKOG TJEDNIKA i portala priznajem.hr bili su na prethodnom ročištu, a proročanski tekst koji je tada nastao prenosimo sad u cielosti;
>>MEDIJSKA NUŽNA OBRANA ili KRAJNJA NUŽDA u OBRANI ISTINE !
Treba li prekršiti zakon u situaciji nužde kada su sve Ustavne i ljudske vrijednosti izokrenute a ostale metode (medijske) obrane nedostupne
Krajnja nužda i nužna obrana su pojmovi definirani KZ-om. Pojednostavljeno, ispunjenjem istih nesuđeni „počinitelj” oslobađa se krivnje. Zamislimo sad dvije situacije, pojašnjenja radi;
U prvoj Rivom trči odbjegli i razjareni bik te gazi ljude i lomi štekate. Jure iz susjedne kuče izvadi šmajser (koji ilegalno već tri generacije posjeduju jer mu je djed bio pripadnik Četvrte dalmatinske, zvane „splitske” ) te izrešeta bika i spriječi daljinu štetu i povređivanje osoba.
U drugoj situaciji koja se stvarno dogodila (2014. u mraku Paromlinske ulice); marokanski tražitelj azila pitao je 19-godišnju djevojku iz Zgrebe želi li otići s njim do hotela Porin (gdje borova on i prijatelji o poreznom trošku građana RH), te tamo konzumirati drogu. Ona je to odbila, a kada se htjela vratiti svom društvu, Marokanac je izvadio nož, kazavši joj: ”Lets play!, nakon čega joj je nožem počeo zarezivati remen hlača. Djevojka se rasplakala tražeći da je pusti, a sve to vrijeme počinitelj joj govorio kako želi seks, svlačeći joj hlače i gaćice. Uplakana djevojka pokušala ga je odgurnuti te se obući, no tražitelj azila povukao ju je za kosu prisilivši na klečanje i tražeći oralno zadovoljavanje. Djevojka mu se otimala, a u tom trenutku prišli su i druga dva tražitelja azila iz Maroka, koji su je također pokušali prisiliti na oralni seks. Sva trojica su osuđeni, a morali su i platiti 500 kn sudskog troška.
Predočimo si sada nastavak+ koji se nije dogodio. Zamislimo situaciju u kojoj 19-godišnja Zagrepčanka uspije preoteti nož te odbije „kulturno obogaćivanje” koje su joj priredili „doktori i inženjeri” na način aktivnog otklanjanja prijetnje, tj. ubode najbližeg do sebe i počne bježati. Spuštenih hlača ne uspijeva daleko te ju prestala dvojica sustižu. U mahnitom strahu, oborena na pod ona ih izbode te isti preminu
Ova dvije situacije ilustriraju krajnju nuždu i nužnu obranu. U prvoj Jure ilegalno posjeduje šmajser i spremnik naboja duge 9-ke, ali neće biti kazneno gonjen jer je šteta nastala njegovim ilegalnim posjedovanjem i strojničkim djelovanjem bitno manja od cijene polomljenog inventara na štekatima i tjelesnih ozljeda pregaženih prolaznika ergo, djelovao je u situaciji krajnje nužde koja isključuje svaku drugu krivnju.
Glede, u polu-hipotetičnom slučaju silovanja i sa silovanjem izjednačene radnje nije tako jednostavno. Ubosti prvoga i bježati je nužna obrana, ali neki teoretičari prava u EU drže kako bi pak trebala stoički otrpjeti silovanje jer ju možda neće ubiti nakon toga te potom prijaviti slučaj. U hipotetskom scenariju+ koji sad razmatramo za preostalu dvojicu sud bi procjenjivao količinu straha i broj uboda koje je zadala kako bi utvrdio moguće prekoračenje nužne obrane. Ego, sila mora dakle biti razmjerna opasnosti koja prijeti, konzumirana u istodobnoj i neskrivljenoj opasnosti, a ta pak opasnost nije mogla biti otklonjena na drugi način (npr. bijegom) te prekinuta kad opasnost prođe. Uočimo kako u oba slučaja izlučnik čini postavka o počinjenom zlu koje mora biti manje ili jednako zlu koje je prijetilo.
Krajnja nužda i nužna obrana emanentne su svakom kršenju zakona i nisu ograničene samo na bikove i azilante koji siluju, ali u RH sudovi još nisu imali takvih presedana. Kao baštinici kontinentalnog modela ipak će morati u tzv. „političko-medijskim slučajevima” prepoznati bitne presedane zajedničke EU stečevine
POLITIČKO I MEDIJSKO SILOVANJE HRVATA trpjeti ili se braniti
DORH i Sudovi „govor mržnje” primjenjuj samo na domoljubne novinare. Teško je nabrojati sve daleko ekstremnije primjere govora mržnje s Indexa, Pupovčevih Novosti i Biltena, a o Dragi Pilselu da ne govorimo jer njegovi tekstovi posebice o bivšoj predsjednici jer nisu ništa drugo doli primitivni govor mržnje. Uočimo, osim zgražanja javnosti, taj medijski primitivizam nikada nije izazvao niti osudu tzv. „novinarskog društva”, a kamoli sudski epilog. No, ako se pokaže kako pravoslavni pop pjeva četničke pjesme sudi se novinaru koji to otkriva i komentira a ne počinitelju! U RH se nekažnjeno Željku Markič može zvati „glupom plavušom” a sveca katoličke crkve „sušenom govedinom”. U situaciji kad su mediji većinski cenzurirani a temeljne vrijednosti nacije napadnute, pravna zaštita iluzija a svaki dan samo nova patnja za sve Hrvate treba li prekršiti zakon i javno obznaniti istinu te dati svoje mišljenje! Ustav u čl. 38 eksplicite zabranjuje cenzuru i dopušta novinarima slobodan pristup informacijama u praksi pak slijedi suptilni progon domoljuba i abolicija ekstremnih YUgofila i ekstremnih ljevičara. Budući DORH ne podiže optužnice protiv prethodno spomenutih ekstrema stvara se zabuna o granicama dozvoljene obrane. Podsjetimo se sad na presude ESLJP i Ustavnog suda RH koje bi morali poštivati jer su iste garant slobode djelovanja svih ljudi , ergo i domoljubnih novinara !
GRANICE DOZVOLJENOG i „AKI”
„Acquis communautaire” tj. Pravnastečevina Europske unije kaže (među ostalim) kako će svaka presuda svojom konačnošću postati dio zajedničke pravnih postulata na koje se svaki građanin EU može pozvati dakle i progonjeni domoljubi u RH. Krenimo redom;
U slučaju STOMAKHIN vs. RUSSIA, Europski sud za ljudska prava je 2018. zaključio kako je Rusija prekršila Stomakinovo pravo na slobodu izražavanja, ali uz napomenu kako su vlasti donekle opravdano reagirale u njegovom slučaju uzimajući u obzir njegove izjave kojima se ”veličaju terorizam i promoviraju nasilje i mržnju. Sud je naložio Rusiji isplatu 12.500 EUR-a Stomakinu za nadoknadu štete, dodajući kako Rusiji ”nedostaje opravdanje za ”izuzetnu surovost zbog Stomakinove petogodišnje zatvorske kazne i trogodišnje zabrane objavljivanja nakon presude iz 2006. koja mu je izrečena na osnovu optužbi za govor mržnje i javno poticanje ekstremizma. Grupe za zaštitu ljudskih prava osudile su Stomakinovo pisanje, u kome on podržava ideju ”krvoprolića u Rusiji i aktiviranje ”makar jedne nuklearne bombe u cilju pružanja otpora aktualnoj vlasti.
Dakle, u presudi ESLJP vide se granice slobode govora i test razmjernosti koje vrijede za sve građane EU !!!, Gospodin Stomakhin zagovarao je NUKLEARNI TERORIZAM I GRAĆANSKI RAT te nasilje, a Portfirije veliča četničke koljače. (!)
U slučaju HRVOJE HITREC vs. STIPE MESIć i posljedično HRVOJE HITREC vs. RH, Ustavni sud usvojio je tužbu Hrvoja Hitreca, te je ukinuo presude Županijskog i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu putem kojih je Hitrec kažnjen sa 10.000 kuna zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda. Ergo;
„Ustavni sud je u obrazloženju odluke kojom je ukinuo presude protiv Hrvoja Hitreca i predmet vratio Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovni postupak poručio da ”inkriminirana izjava predstavlja vrijednosni sud, a ne činjenični navod, da su sudovi bili dužni razmotriti kako okolnost da je privatni tužitelj (Stjepan Mesić) političar poznat širokoj javnosti te da je inkriminirajuća izjava dana u vezi s njegovom političkom izjavom (djelovanjem) utječe na osudu te da se pravo na slobodu izražavanja odnosi ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima nego i na one koje ”vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. Ergo i Porfirije je poznat široj javnosti i izjava je dana o njegovom javnom djelovanju
U slučaju MILIJAN BRKIć vs. HANZA MEDIJA zbog članka IVANKE TOMA ističemo stav suda kako pojedine riječi „predstavljaju pretjerivanje i oštru metaforu, no kao takve nisu načelno nespojive sa slobodom izražavanja.” Glede, moguće je i dozvoljeno POJEDINAČNIM RJEČIMA ČINITI PRETJERIVANJE primjerice kada se na odjavi emisije ironično podcrtava veličanje četništva.
U legendarnom slučaju RH protiv ZDRAVKA MAMIćA Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1328/13 od 3.12.2013. za isto ovo kazneno djelo postoji oslobađajuća presuda na koju se valja pozvati Glede, u ožujku 2013., u radijskoj emisiji „u živo” Z. Mamić je o tadašnjem ministru sporta Ž.J. rekao: ”On je najveći hrvatomrzac poslije Khuena Hedervaryja, jer sve što počinje s hrvatskim, da li je to Hrvatska matica, da li je to Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, dal su to hrvatska prosvjeta, i učitelji, i nastavnici, da li je to Hrvatski olimpijski odbor, da li je to Hrvatski nogometni savez, da li je to hrvatski nogometni klub Dinamo on jednostavno ima krvna zrnca u sebi koja pretežu na ono što mrzi sve hrvatsko”. Nešto kasnije g. Mamić je dodao: „Zamislite Zamislite da čovjek koji je Srbin i koji nikad u životu nije radio u znanosti, u prosvjeti, u sportu, osim što je bio dizač utega, da je on ministar najvažnijeg resora u resora u zemlji.
Z.M. je pravomoćno oslobođen optužbe da je tom izjavom počinio kazneno djelo poticanja na nasilje i mržnju iz čl.325. KZ/11. Prvostupanjski sud je uz ostalo obrazložio: ” korištenje pojma poticanje jasno upućuje da se mora raditi o činidbi kojom se druge upućuje, ohrabruje, podstrekava, sugerira izražavati mržnju ili pozivati na nasilje spram skupine ili njenog pripadnika. Dakle, nije dovoljno da počinitelj samo drugima priopći svoja mišljenja i stavove o skupini ili njenom pripadniku, pa i kad su ti izraženi stavovi diskriminatorni ili obojani osobnom mržnjom davatelja izjave u svojoj biti, nego je potrebno da počinitelj aktivno nastoji druge potaknuti da prema skupini/pripadniku izražavaju i osjećaju mržnju ili čine nasilje, motivirano upravo takvom pripadnošću. Radnja okrivljenika u ovom je predmetu manjkava upravo u tom elementu ona je lišena svakog imperativa, ona ne predstavlja nikakvu radnju poticanja, ona nikog ni na što ne poziva, ne upućuje, ne ohrabruje, ne savjetuje niti sugerira drugima kako se postaviti spram oštećenika ili srpske nacionalne manjine, kako djelovati, što im nažao učiniti ili kako ih mrziti i samim je time unaprijed diskvalificirana figurirati kao radnja počinitelja kaznenog djela iz članka 325. st.1. KZ. // Iako u ovom slučaju može biti riječi o kaznenom djelu uvrede, i to njegovoj vrlo ozbiljnoj, krajnje nepoželjnoj i nedopustivoj pojavnosti, jednoj prilično neotesanoj i gruboj ekspresiji vlastitih sudova o oštećeniku, ovakva konstrukcija optužbe za koju se odlučio tužitelj uskratila je sudu mandat da djelo kvalificira na taj način. // /Presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1328/13 od 3.12.2013.
Više je nego očigledna sličnost s procesom koji se vodi protiv Marka Juriča, Ivice Mariajčića i mnogih drugih domoljuba, ali u Markovoj Emisi nedostaje„ da počinitelj aktivno nastoji druge potaknuti da prema skupini/pripadniku izražavaju i osjećaju mržnju ili čine nasilje ”
SKUPINA LJUDI UŠLA JE U ŠVEDSKU ŠKOLU I DIJELILA LETKE NA KOJIMA OBJAŠNJAVA KAKO SU HOMOSEKSUALCI KRIVI ZA ŠIRENJE SIDE.
Postoji i važna oslobađajuća presuda Europskog suda za ljudska prava od 9.5.2012. (Application no. 1813/07): u slučaju VEJDELAND i OSTALI protiv ŠVEDSKE na koju se treba također pozvati i tražiti njezino pribavljanje u svakom postupku protiv domoljuba jer u toj presudi piše: „sloboda izražavanja odnosi se ne samo na ”informacije ili ”ideje koje su povoljne, dobroćudne ili neutralne, već također i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju”. Podnositelji predstavke prvostupanjski su osuđen jer je u jednoj gimnaziji podijelili približno 100 letaka za koje su sudovi smatrali kako vrijeđaju homoseksualce. U lecima, koji su ostavljeni u ormarićima učinka, navedeno je kako homoseksualnost predstavlja „devijantnu seksualnu sklonost i da ima „moralno destruktivan efekt na samu suštinu društva, te kako je odgovorna za razvoj HIV-a i AIDS-a. Podnosioci predstavke su tvrdili kako su imali namjeru pokrenuti raspravu o odsustvu objektivnosti u obrazovanju koje pružaju švedske škole i štititi bitne vrijednosti života i zdravlja Ergo može se vrijeđati one koji veličaju četništvo čak i kada takva satira ima oblik informacija koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju.
Marko Jurić postupio je pod moralnim imperativom i u krajnjoj medijskoj nuždi prva žrtva neutemeljenog progona domoljubnih novinara u RH ili kreče nova abolicija četnika
Nazočili smo prošli tjedan suđenju u Općinskom sudu Novi Zagreb jer je ovo prva podignuta optužnica protiv jednoga novinara za govor mržnje. Okrivljeni je Marko Jurič, a među onima koji su ga prijavili ima i novinara kao Drago Pilsela, Saša Milošević Četiri godine nakon što je okrivljeni Marko Jurič, tada urednik i voditelj emisije ”Markov trg na Z1 televiziji, navodno uvrijedio metropoliti Porfirija DORH je službeno podigao optužnicu. Marka Juriča pravno zastupa ugledni zagrebački odvjetnik Željko Olujić. Treba naglasiti i pohvaliti činjenicu što je sutkinja Mirjana Horvat dopustila javnost na suđenju jer će ovaj slučaj kao presedan obilježiti njezinu karijeru i smjer pravosuđa u RH općenito.
Jurič je u svojoj emisiji ”Markov trg prvi objavio video snimak metropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija kako u skupini pravoslavnih popova pjeva četničke pjesme, konkretno Što se ono na Dinari sjaji, to je kokarda Momčila Ćujića i umjesto da se na odgovornost pozove pjevača (koji se branio kako je samo otvarao usta) u javnosti je napadnut novinar. Poslije toga u jednoj od narednih emisija Marko Jurič svoju autorsku emisiju odjavio u satiričnom tonu ponovno se ogrebavši o Porfirija i ta odjava je nakon četiri godine dobila sudski epilog po službenoj dužnosti (!)
Sve o zločinima Momčila Ćujića na poveznici.
Podsjetimo na Markove ironične riječi: >>Poruka Zagrepčanima, svima koji se šetaju Cvetnim trgom, budite oprezni jer je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Pripazite, kada se šetate Cvetnim trgom, pogotovo majke s decom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svom maniru klanja izveo svoj krvavi pir na našem najlepšem zagrebačkom trgu koji bi možda trebalo da obeležiti tablama pazi oštar četnik u blizini <<
Treba li ovome što dodati U predzadnjem pokolju na Drini (WW2) četnici su odlučili poklati svu mušku djecu veću od dužine talijanskog konjičkog karabina (pušaka Karkano M1891 dugačka je samo 1,285 m).
U odnosu na gore navedene slobode koje presude ESLJP i Ustavnog suda dopuštaju ovo što je Marko rekao predstavlja kamilicu. Još od 1918. četničke ideje i djela predstavljaju samo smrt i zlo. Svakako ćemo pratiti suđenje i izvještavati. Ovdje će se prema svemu sudeći braniti temelji domoljubnog novinarstva, ali i principi krajnje medijske nužde i nužne obrane temeljnih vrijednosti u Hrvata.<<
Ante Prkačin: SPC je nelegalna organizacija u Hrvatskoj
Saborski zastupnik Ante Prkačin je u više navrata u Hrvatskom Saboru govorio o problemu postojanja SPC-a u Republici Hrvatskoj.
S obzirom da SPC nije registrirana u registru vjerskih zajednica, kako je moguće da se ovakve sudske presude i optužbe uopće mogu temeljiti na nečemu što je ilegalno u Republici Hrvatskoj
{youtube}9oI6ugvHBgY{/youtube}
{youtube}QCOqz_L0JKs{/youtube}
{youtube}0J3y2RTMqBM{/youtube}
{youtube}O39PXaERi9w{/youtube}